събота, 1 октомври 2022 г.

My star by SELMA KOPIĆ, Bosnia and Herzegovina

 My star


Far away, so far,

there is only my star.

She's alive, so bright,

for her the poems I write.

In the evening I wait

for her to come near,

to whisper in my ear:

- He still loves you, my dear.

And so, day by day,

I know that my star

will bring me to sleep.

Even though I have

a heart with a scar,

in every possible way

my love is so deep.

Beyond the sky

is someone

my thoughts fly by.

And I know that,

whenever he looks

into the night sky,

he will see my teary eyes

which only for him

shines.

Moja zvijezda

Daleko, tako daleko,

postoji zvijezda samo moja.

Ona je živa, tako bistra,

za nju pesme pišem ja.

Uveče čekam

da mi se primakne,

pa na uho da mi šapne:

- On te još uvijek voli, mila.

I tako, iz dan za dan,

znam

da će me moja zvijezda

uvesti u san.

Iako imam

srce puno ožiljaka,

na svaki mogući način

moja ljubav je tako duboka.

Daleko iza neba

je neko

kome moje misli lete.

I ja dobro znam

da kad god on pogleda

u noćno nebo  u punom sjaju,

vidjet će moje suzne oči

što samo za njega

blistaju.



DATE: 28. 9. 2022.





Няма коментари:

Публикуване на коментар

The Muse with You - magazine for poetry and art. * Списание за поезия и арт.

Две плачещи върби - Деси Цветкова